Što se krije iza disanja?
Ono što je već tu, teško da može samo tako nestati. Ponekad mislimo da iskustvo nestane jer odmaknemo pažnju na nešto drugo. No, biti s onime što je već tu, što je pomalo bolno, od čega se pojavi strah, pravo je vježbanje pažnje bez prosuđivanja. Ali one pažnje koja je nježna i nenasilna.
Kako disanje pomaže u tome i što se uopće događa kada svjesno dišemo dok osjećamo? Zna nam nekad i ići na živce kada nam neko kaže – Samo diši! Kao da je to samo. Ispod toga nalazi se prava znanost.
Odavna je poznato da se disanjem bolje nosimo s iskustvima, da ne reagiramo, već da odgovorimo, ali sada imamo i neuroznanstvenu pozadinu toga što se događa uistinu.
Neurologinja Christina Zelano otkrila je da ritam disanja utječe direktno na funkcioniranje mozga. Postoje tri glavne regije mozga na koje disanje utječe najviše:
- Hipokampus: dio zadužen za memoriju
- Amigdala: centar osjećaja
- Piriform Cortex (dio zaslužan da osjet mirisa)
To su sve dijelovi limbičkog sustava koji je odgovoran za procesuiranje naših osnovnih emocija kao što su ljutnja ili strah, zajedno s našim instinktima za glad, seks i stvaranje potomaka. Limbički sustav također je zaslužan i za neke složenije emocije. Istražili su da se mnoge promjene u mozgu događaju prilikom udisanja. Udisanjem kroz nos dolazi do boljeg prepoznavanja emocija (uplašeno lice). To se može objasniti time da je centar za osjet mirisa smješten blizu centra za emocije. Također kod udisanja utječe se na hipokampus te je pokazano da se udisanjem bolje pamti.
Kako nam ta saznanja pomažu sada?
Navedena otkrića mogu nam puno pomoći u svakodnevnom životu. Naša kognitivna sposobnost (emocionalno doživljavanje – prepoznavanje emocija) je bolja kada udišemo kroz nos, posebice kada smo zabrinuti ili uplašeni. To nam onda pomaže da bolje odgovorimo na takvu emociju, da shvatimo što se događa. Nadalje, disanje poboljšava sposobnost pamćenja što nam može pomoći u donošenju odluka kada emociju zauzimaju glavnu ulogu.
Ovo su neka od novih saznanja koja nas dovode bliže tome da osjećamo, da postanemo svjesni kako su naše tijelo i um već prirodno usklađeni. Kako sve funkcionira upravo onako kako treba. Ipak, s vremenom smo izgubili povjerenje u sinkronizaciju tijela i uma. Nešto drugo nas je odvratilo od onog osnovnog – disanja. Možda smo imali previše povjerenja u automatizam vlastitog funkcioniranja. Kako god, možemo i dalje, samo svjesno.
U tome nije stvar mijenjanja iskustva, već dodavanja svjesnosti u iskustvo. Time se ono već malo mijenja. Možete načas zastati i napraviti kratku vježbu. Zatvorite lagano oči i stavite pažnju na disanje. Nemojte pokušavati mijenjati disanje, samo ga osvijestite. Promijenilo se malo? Možda ste primijetili da se ono ipak promijenilo, postalo malo dublje, sporije i naravno svjesnije. To je to – svjesnost je primarna, a promjena proizlazi spontano iz svjesnosti. Prije bismo zapravo rekli da se promjena uvijek događa, ali je nismo svjesni. Jer zaista, jedino što nam je svima zajedničko je nestalnost – odnosno mijenjanje iz trenutka u trenutak.
Ako ste već imali u vlastitom iskustvu osjećaj svjesnog disanja, onda sigurno možete reći kako je disanje povezano s još mnogo toga i pitanje je hoće li znanost ikada moći objasniti ono što se krije u nama. Možda je i to dobro, ostati pomalo mističan i neistražen, odnosno istraživati sam sebe. Za sada samo jednom svjesno udahnite i izdahnite. Ostatak priče stvorite sami.
Detaljnije istraživanje proučite na linku: https://www.youtube.com/watch?time_continue=7&v=1KNn0NYjMWg