Drago nam je da smo i tijekom 2021. nastavili s provedbom aktivnosti u programu Dnevne bolnice za poremećaje hranjenja. U periodu od siječnja do srpnja 2021. udruga Mindfulness Hrvatska i voditeljice aktivnosti Helena Cuculić, Ivana Kurtov i Irena Bohač osmislile su i provele projekt “Provedba i razvoj komplementarnih programa u Dnevnoj bolnici za poremećaje hranjenja “H(RANA)””. Ovaj projekt proveden je uz financijsku potporu Grada Zagreba.
U provedbi projekta partner je Psihijatrijska bolnica “Sv. Ivan Jankomir” Dnevna bolnica za poremećaje prehrane: projektne aktivnosti implementirane su u dio programa Dnevne bolnice za osobe koje imaju zdravstveni problem poremećaja prehrane (medicinsku dijagnozu anoreksije ili bulimije). Kontinuirano su se na tjednoj bazi provodile terapijske intervencije utemeljene na mindfulnessu – mindfulness radionice, vježbe svjesnog pokreta, radionice psihodrame i radionice socijalno-emocionalnih vještina za roditelje i ostalu podršku pacijenticama. Susreti grupa su se od siječnja do lipnja 2021. godine održavali on-line, zbog epidemiološke situacije, a potom su se nastavili uživo.
Provedba ovog projekta udruge Mindfulness Hrvatska svojevrsni je nastavak prošlogodišnjeg projekta proširenja postojećeg programa Dnevne bolnice za poremećaje prehrane H(RANA) Psihijatrijske bolnice Sv. Ivan implementacijom vježbi svjesnog pokreta i usredotočene svjesnosti (mindfulnessa). Vrijednim spoznajama, iskustvima i rezultatima provedbe prošlogodišnjeg projekta Udruge Mindfulness Hrvatska podržanog od Grada Zagreba i pozitivnim povratnim informacijama pacijentica, motivirani smo bili za daljnji nastavak suradnje s Dnevnom bolnicom. Ovim projektom nastavljena je provedba vježbi: daljnje razvijena i nadograđena koristeći povratne informacije iz evaluacije korisnica, te su dodatno razvijene i primjenjivane terapijske intervencije utemeljene na mindfulnessu. Korištenjem psihodramskih tehnika doprinijelo se osvještavanju intrapsihičkih procesa, osobnih granica i vlastite uloge u međuljudskim odnosima te produbljivanje uvida u pozadinu vlastitih emotivnih reakcija, misli i ponašanja. Istraživanje i osvještavanja vlastitog odnosa prema hrani, emocijama, odnosima s drugima i vlastitom tijelu doprinosi smanjenju iskazanih teškoća osoba s poremećajima hranjenja uz razvoj i primjenu alata za samoregulaciju za smanjenje psiholoških tegoba i unaprijeđenja kvalitete života.
Tijekom radionica s Ivanom provedene su mindfulness tehnike osvještavanja tijela, emocija i misli kroz tjelesne i sjedeće vježbe, te vještine prepoznavanja i adekvanog nošenja sa stresom putem mindfulness tehnika. Korisnice su imale slijed znanja i vježbi napravljen logičkim načinom kako bi praksa bila smislena i lakša. Naučile su kako osvijestiti okolinu izvan njih, potom osjetila, pa onda emocije i misli. Uključena su i neurološka te endokrinološka znanja o dijelovima mozga koji sudjeluju u doživljaju stresa i hormonima koji se uslijed toga izlučuju. Provedene su aktivnosti svjesnog jedenja i uparivanja emocije s hranom, a takve aktivnosti su se provodile u terapijskoj kuhinji Dnevne bolnice H(RANA). Kao važan dio mindfulness intervencija provedene su aktivnosti razvijanja suosjećajnog stava prema vlastitim iskustvima.
Ovim projektom obuhvaćeni su, osim samih pacijentica Dnevne bolnice i njihovi roditelji i druge osobe podrške, na radionicama socijalno-emocionalnih vještina s Ivanom. Te radionice pomogle su im da osvijeste način na koji komunicirati s osobama oboljelima od poremećaja hranjenja. To se prvenstveno odnosi na komunikaciju u vezi samih simptoma poremećaja. Stekli su vještine postavljanja granica, osnaživanja za vlastitu odgovornost pacijenata u liječenju, prepoznavanje i izražavanje osjećaja, prepoznavanje vlastitog roditeljskog stila u odnosu prema poremećaju hranjenja. Uz to učili su kako se umiriti u trenucima visokog stresa. Radionice su im pomogle da odmah primijene neke od načina komuniciranja i da se bolje nose s poremećajem hranjenja u obitelji.
Tijekom radionica s Irenom korisnice su kroz psihodramske tehnike imale mogućnost prorađivati svoje osobne teme kao što su odnosi s okolinom (obitelj, prijatelji, druge članice grupe) te odnos prema hrani i tijelu. Osim toga, na radionicama su pacijentice i istraživale odnos sa samima sobom, svojim potrebama te prepoznavanje i imenovanje različitih osjećaja koje tijekom dana i života osjećaju. Osvještavanje osjećaja, misli i ostalih intrapsihičkih procesa kroz psihodramske radionice pomaže korisnicama projekta pronaći adekvatne načine regulacije emocija čime se reducira korištenje hrane i hranjenja za regulaciju emocija.
Vježbe svjesnog pokreta s Helenom utemeljene u praksama mindfulnessa, joge i relaksacije uključivale su teorijsku podlogu prakse, praktične iskustvene vježbe svjesnog pokreta i položaja uz važnu komponentu osviještenog disanja. Kroz ostvarivanje kontakta s tijelom osvještavaju se potrebe tijela te povezanost tjelesnih senzacija s emocionalnim i psihološkim iskustvima. Osim tjelesnog i emocionalnog aspekta, vježbe su se sastojale i od osvještavanja misaonih procesa te mentalnih vježbi za razvoj blagosti i suosjećanja prema sebi i drugima. Kroz takav pristup vježbanju razvija se osjećaj relaksacije te ugode izvođenja pokreta i bivanja u tijelu, uz njegovanje neprosuđivajućeg stava i doprinos razvoju samopouzdanja. Sudjelujući redovno na vježbama, korisnice stječu iskustvo i znanje da vježbe primjenjuju samostalno i van programa Dnevne bolnice.
Prema rezultatima evaluacijskih upitnika koji su korisnice projekta ispunile, sudjelovanje u projektnim aktivnostima pozitivno se odrazilo na psihičke i tjelesne procese korisnica projekta. Posebno na sliku o sebi, samopoštovanje, razumijevanje i osvještavanje vlastitih potreba, emocija, motivacije, intrapsihičkih procesa, tjelesnih senzacija i obrazaca ponašanja povezanih s PH. Korisnost vježbi obrazlažu povećanom svjesnosti bivanja u trenutku; u osvještavanju tijela i misli; usmjeravanja pozornosti na dah; opuštanju; umirivanju anksioznosti i osjećaju sigurnosti; poštivanja svojih trenutnih mogućnosti/granica i ne forsiranja; osjećaju uravnoteženosti; edukativnosti i blagosti pristupa; novim, drugačijim iskustvom vježbanja.
Važnost aspekata mindfulnessa koji naglašavaju stav prihvaćanja bez prosuđivanja ili uspoređivanja s drugima te njegovanja stava blagosti i prihvaćanja sebe u svim aspektima u trenutku kakav jest, pokazuje se kao koristan i podržavajući dio programa multidisciplinarnog pristupa liječenju.
Zahvalni smo da je ovaj projekt podržan od Grada Zagreba i hvala cijelom timu Dnevne Bolnice na stručnoj podršci, radujemo se daljnjim suradnjama sa stručnjacima u institucijama te doprinosu promicanja, očuvanja i kvalitetnoj brizi za mentalno zdravlje, što je i jedan od ciljeva djelovanja udruge Mindfulness Hrvatska.